Misplaced Women?, delegirani performans Tanje Ostojić
Score #1/Raspakivanje lične torbe/ Performans Solidarnosti: kontribucija Roberte Weissman Nagy uz Partituru za izvođenje performansa br.1
Izvela: Roberta Weissman Nagy
Lokacija: Muzil, napušteni vojni kompleks, vojna zona bez dozvole prilaska, Pula, Istra, Hrvatska
Datum: 21.11.2020. Vreme: 11–14 h, u trajanju od tri sata
Opis i refleksije:
Ja sam dijete vojnog lica. Dijete nekog drugog svijeta. Priključila sam se Misplaced Women? performans-projektu u želji da preispitam spoznaje o sebi kao ženi, upravo kroz ogoljavanje i prezentiranje sadržaja svoje „torbe“, odnosno, intimnog, skrivenog i erotičnog svijeta osobnosti. Na prvi pogled bezazleno istresanje sadržaja osobne torbe, uprizoreno na lokaciji za koju sam smatrala da je jedna od onih koje su me trajno oblikovale kao ženu, postalo je duboko emotivno iskustvo proživljavanja vlastite fragilnosti i ženskosti, te vrtlog emotivnih i uznemirujućih reakcija koje me povezuju sa lokacijom i prošlošću.
Trajno napušten sablasni prostor vojnog kompleksa, koji je JNA mirno i bez razaranja napustila tokom rata, 15. Decembra 1991. u 17 sati, i u koji je i danas nemoguće ući bez dozvole Ministarstva obrane, posjetila sam pre nekih 50-tak godina, jednog ranog hladnog jutra sa svojim ocem, kapetanom bojnog broda, koji je imao ured u zgradi ispred koje je snimljen performans. Sećam se da je danas zaraslo dvorište tada bilo čisto i uredno. U njemu je stajalo nekoliko stotina mladih mornara iz cijele Jugoslavije pod punom spremom, koji su čekali prekomandu. Razgovarali su i pušili.
Sjećam se zvukova, mirisa i osjećaja, a posebno njihovih pogleda, dok sam kao petogodišnja djevojčica prolazila u mimohodu i pela se potom stepenicama, ulazeći u zgradu. Neki su bili ljubazni, osmjehnuli se, a neki su me sa vidljivim prijezirom ružno gledali, čak i psovali.
Osjećaje bespomoćnosti i nejasnog straha koji su usledili odmah nakon nesvesnog prepoznavanja da sam poslatala meta kolektivne emocije, koje su mi tada izazvali, došla sam sada istresti pred njih, kao odrasla žena. Stajala sam sama pred tisuću ljudi kojih nije bilo. Strahovita je energija i dalje prisutna na tom trgu.
Strah, suze, inat, ponos i snaga prepliću se kroz pokret dizanja ruku i čin izvrtanja torbe. Intenzivno sam doživela ovaj performans, kao veliku snagu i kao usud. Doneo mi je osećaj pomirenja, da konačno mogu biti to što jesam, što sam postala, sa skinutim cipelama, bosa, bez rezerve prisutna, baš tu na javnom platou u zabranjenoj zoni gdje odavna nikog više nema.
Orkanska bura koja je kao neminovnost toga dana bila sveprisutna, dotakla se i predmeta iz moje torbe, pomno odabranih da simboliziraju svaki segment mog života, uključuju i oktobarski broj časpisa Cosmopolitan, koji je tek izašao, i u njemu, članak o meni — da žene čitaju tko sam. Tek sam prazneći torbu saznala koliko još imam nesvesnih delova sebe. Istresajući sebstvo, sagledavši akt ove izjave, plakala sam čitavih sat vremena.
O Muzilu:
Iako se nalazi unutar grada, Muzil je oduvijek predstavljao zagonetku za većinu Puljana i Puležanki. Od 1859 godine kada Austrougarska određuje Pulu za svoju glavnu ratnu luku, pa sve do 2007. godine ova ogormna zona, površine od 180 hektara, bila je zatvorena za javnost. Tu su se smjenjivale razne vojske: Austrougarska, Italijanska, vojska Kraljevine Jugoslavije, SFR Jugoslavije, i Hrvatske. Vojni kompleks Muzil je do raspada Jugoslavije koristila Jugoslovenska ratna mornarica (JRM). Po uspostavi Rrepublike Hrvatske, kompleks je kao i cjelokupna vojna imovina prešao u korištenje Hrvatske vojske. Danas je napušten i u statusu iščekivanja novog vlasnika, i prenamjene, jer je nejasan odnos vlasništva između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane te samog Grada Pule na čijem je teritoriju kompleks, a za koji građani pokazuju interes u smislu prenamjene u javni prostor za kulturne i druge urbane sadržaje.
O autorki:
Roberta Weissman Nagy je umjetnica koja u svom radu kroz različite medije otvara pitanja o objektivnoj i subjektivnoj korelacij i realnosti. Ova puležanka je diplomirala na FLU u Beogradu 1988. godine, međunarodno je aktivna na preko 80 izložbi, te je nagrađivana za svoj umjetnički i pedagoški rad.
Fotografije: Zoltan Nagy / Roberta Weissman Nagy
Videast: Zoltan Nagy
Tekst napisala: Roberta Weissman Nagy
Tekst uredila i prvi put objavila na Misplaced Women? blogu: Tanja Ostojić
Molim Vas pogledajte priloge i članke koji se direktno nadovezuju na ovaj:
Partitura za izvođenje performansa, br.1: Raspakivanje lične torbe
Partitura za izvodjenje performansa, br.2: Držanje natpisa
Prethodne kontribucije: Perfromans Solidarnosti
Misplaced Women? 